Optimalni izbor mesta ugradnje port katetera kod pedijatrijskih onkoloških pacijenata je složeniji nego kod odraslih, jer pedijatrijski pacijenti imaju manje pristupačnih vena zbog svoje manje veličine.
Prema dostupnim vodičima dobre kliničke prakse, uobičajena mesta za plasiranje porta varirala su prema tipu katetera. Kateteri su napravljeni od različitih materijala, a najbitnije je da su materijali biokompatibilni, da izazivaju sto minimalniju zapaljensku reakciju okolne sredine, kao i da je što manja njihova trombogenost. Oni mogu biti napravljeni od silikona ili poliuretana. Brojne studije su pokazale da nema dokaza o tome da postoji bilo kakva razlika između silikona i poliuretana kao materijala u pogledu rizika od infektivnih i trombotičkih komplikacija kod odrasle osobe ili u pedijatrijskoj populaciji.
Centralne vene kod pedijatriskih onkoloških pacijenata koje se mogu koristiti za postavljanje port katetera pod ultrazvučnom kontrolom su unutrašnja jugularna vena, spoljašnja jugularna vena, brahio-cefalična vena, subklavijalna vene (supraklavikularnim ili infraklavikularnim pristupom), aksilarna vena, femoralna vena, kao i cefalične i bazilične vene. Kod novorođenčadi, jedine vene značajne veličine koje se mogu kanilirati su obično unutrašnja jugularna i brahio-cefalična vena.
Pouzdan i dugotrajan port omogućava sigurniju i lakšu primenu hemoterapije, ostalih lekova u terapiji, hiperhidrataciji i primeni totalne ili delimične parenteralne ishrana, nego putem periferne vene.
Takođe, primena terapije preko porta postavljenog u nekoj od velikih magistralnih vena or-ganizma, omogućava bržu primenu i bržu distribuciju terapije, a posebno hemioterapije, sa osnovnom prednošću da se celokupna količina leka velikom brzinom distribuira u celom organizmu, a ne da se deo leka zadrži na zapaljenskoj reakciji periferne vene koja je pristupno mesto za primenu hemio terapije.